KULT KRVI: Sok demona, sjedište duše…

Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Puštanje krvi, vjerovalo se, ozdravljuje bolesni i umorni organizam. Sa isticanjem krvi, isticali su i štetni sastojci, a na taj su se način u starim vremenima mogla liječiti, ni manje ni više, nego – 386 oboljenja!

“Kad glava bi odvojena od trupa i kad je krv pršte kao iz fontane, narod se probi, pade u krv koja je pripadala pogubljenom, hvatavši je i kvaseći bijele maramice. Bio je to strašan prizor. Na moje zaprepašteno pitanje odgovoreno mi je, da će ta krv biti upotrebljena za ozdravljenje od padavice…”
Tako izvještava gradski hroničar o pogubljenju neke trovačice u januaru 1859. u Getingenu. Očito je da pogubljenja nisu bila samo krvavi spektakl, nego i tržište za medicinu. Za vrijeme procesa protiv vještica, dželati su smjeli da trguju krvlju i dijelovima njihovog tijela. Friška ljudska krv kao piće za snagu bila je cijenjena posebno od epileptičara: za smirenje “demona” , koji su nesretnike mučili grčeći im mišiće i slabeći im cjelokupni organizam.

KRV SVETOG JANUARUSA: Krv je tako reći bila aspirin naših predaka – nije postojala skoro nijedna bolest koju krv nije mogla ublažiti. Djelovala je, naravno, kao „placebo-efekat“ (medicinski naziv za substancu za koju je bolesnik vjerovao da pomaže pri ozdravljenju). To što je pomagalo bilo je samo vjerovanje. Ono je bilo jako, jer je krv u tom vremenu vrijedila kao sakralni životni element. Tek tokom 19. stoljeća medicina je počela da potiskuje staro narodno vjerovanje u čudesnu moć krvi, koje se u nekim krajevima zadržalo sve do danas.

U italijanskom Napulju pred očima hiljada vjernika u tečnost se pretvara u ampulama čuvana osušena krv Svetog Januariusa. I to od 1389. tri puta godišnje u tačnim terminima. Nestane li “čuda napuljskog”, očekuje se nevolja – kao 1631. godine – erupcija Vezuva!
Takođe i u govoru krv ima svoju poziciju: Ona “vrije u venama”, ljudi su “hladnokrvni” ili “to mi je u krvi”. Do danas mnogima teško pada da ostanu mirni pri pogledu ove magične tečnosti: potrebno je samo par kapi da bi se izazvala fascinantnost, gađenje ili padanje u nesvijest.
Bila ona eliksir života ili simbol smrti – povijest čovječanstva je puna paradoksalnih “slika sa temom krv”: neki narodi krv slave, negdje se je boje kao đavola, mistična je i profana, čista i nečista, štetna i korisna.

HIPOKRATOVA PODJELA: Osobine krvi su dugo ostale nepoznate, ali su ljudi vrlo rano shvatili: dok krv teče u organizmu – u njemu teče i život. Prema islamskom shvatanju, krv je čak izvor prvobitnog života. Prema Kur’anu Allah dž.š. je stvorio čovjeka od ugruška krvi. I prvo ubistvo u biblijskoj mitologiji predstavlja krv kao sjedište životne snage i duha: kad je Kain ubio brata Abela, reče mu Bog : “Šta si to uradio?!… Glas krvi tvoga brata sa Zemlje me zove!…”
Učinjena nepravda, prolivena krv želi osvetu. “Loša krv” se, u svakom slučaju, nalazi već kod Hipokrata i javlja se uvijek onda kad u “nekog prevlada srdžba”: grčki doktor je smatrao da čovjek održava život putem krvi, pljuvačke, te žute i crne žuči. Prema tome koje tekućine čovjek ima najviše razlikuju se četiri tipa ljudi: Sanguineus (sangvinik), Phlegematikus, Cholerikus, Melancholikus. “Punokrvni” Sangvinik je bio pun života, spretan, sretan i okretan!
Više mistični nego medicinski su bili eksperimenti alkemičara u 16. i 17. stoljeću. Oni su pokušali da pomoću vatre i destilacije otkriju “tajne” krvi. Lični ljekar Ludwiga XIV izvještava o dvojici svojih savremenika koji su destilovali čovječiju krv “jer su je smatrali pravom materijom filozofske osnove mudraca”.
Pri gubitku krvi gubi se snage, duh i na kraju život. Ovo vjerovanje je doprinijelo uvjerenj da se uzimanjem krvi jača organizam – i fizički i duhovno! Čak se vjerovalo da se time čini usluga mrtvima: u grčkoj mitologiji je uobičajno vjerovanje da su se u zagrobnom životu sjenke mogle probuditi pomoću krvi!

KUPANJE U KRVI: U drugim sagama se spominju demoni žedni krvi. Grof Drakula je samo najpoznatiji. Prinesene krv, jača umrlog na putu u onaj svijet. U starom Rimu se pila krv umirućeg borca, jer se životni sok ratnika cijenio kao magični izvor snage!
„Oni su je smatrali za najdjelotvornije sredstvo: krv, još vruća, još živa, sa otvorene rane…”, napisao je jedan hroničar.
Kupanje u krvi je navodno liječilo lepru i sljepoću. “Kao izvor života koji uništava svaku bolest, tako životu daje novu snagu… Posebno dragocijenom i iscjeljiteljskom smatrala se krv djeteta i mlade djevice”, zapisala su braća Grimm. A rimski historičar Plinius navodi: kad bi neki egipatske faraon bio zaražen od gube, to bi za njegov narod bilo krajnje “nezdravo”, jer bi se ljekovita faraonska kupatila punila njihovom krvlju…
Puštanje krvi, vjerovalo se, ozdravljuje bolesni i umorni organizam. Sa isticanjem krvi, isticali su i štetni sastojci, a na taj su se način u doba antike navodno mogla liječiti ni manje ni više nego 386 oboljenja. U to vrijeme bilo je veoma bitno pratiti astrološke znakove. U kalendaru iz 1784. godine doslovno stoji: “U mjesecima vuka – oktobru i novembru – trebate presjeći glavnu venu i leći svojoj ženi na grudi, to štiti od zime i pojačava volju!…”

SVETE RANE: Tajna magijska učenja i crnomagijski obredi ne mogu se ni zamisliti bez ljudske krvi; voodu magija se „hrani“ životinjskom, obično jerećom ili pijetlovom; eliksiri života iz babilonskog vremena bazirani su između ostalog i na krvi tek rođenih beba… U Starom testamentu krvi je data katartička funkcija: “Život tijela je u krvi i ja sam vam je dao na oltaru tako da bi vaše duše time pomirene bile!…” Za kršćane krv predstavlja zajedništvo između Boga i ljudi: u euharistiji – pričesti kruh i vino se pretvaraju i Isusovo tijelo i krv i njihovim jedenjem se ujedinjuje vjernik sa Spasiocem.
Tjelesno pretvaranje Isusa ostavilo je magične predstave u narodu: 1383. jedan je svećenik u spaljenoj seoskoj crkvi našao tri peciva, koji se pri misama dijele vjernicima, a predstavljaju tijelo Isusovo, sa crvenim mrljama koje je on smatrao krvavim ranama. Od tad se u to selu stizali hodočasnici sve do 1552. godine kad je to prvi protestanski svećenik zabranio!
Često su krvne rane objašnjavane antisemitski: Jevreji su navodno nabadali na igle natopljena peciva – Isusove tijelo – kako bi mučili njegovo tijelo. Poslijedice su bile pogromi. Najgrozniji su dolazili od Franaka: 1298. je neki vitez po imenu Rintfleisch pozvao na osvetu. Najmanje 130 gradova i sela bili su sravnjeni: 5000 do 10 000 Jevreja izgubilo je život!

Tek sredinom 19. stoljeća pronađen je pravi uzrok navodnih krvavih rana: Bacterium prodigiosum. One stvaraju crvene kolonije, koje izgledaju kao kapi krvi.
Jevreji su takođe često, tada kao najvažniji davaoci kredita, bili osuđivani i ubijani, da bi si neko oslobodio dugova. I ovdje se pokazuje analogija između novca i krvi: Kad neko nekome oduzme novac, oduzme mu i životnu snagu. Jevreji su uistinu proglašavani “krvopijama”, koji ostavljaju ljude da “iskrvare”. Ponekad su se prognani mogli otkupiti – s novcem, njihovom “krvlju”.

BRAČA PO KRVI: Po starim vjerovanjima miješanjem krvi moglo se postizati bratstvo! Partneri su zarezivali svoje ruke i istiskali rane, ili su pili krv drugog, pomiješanu sa vodom ili vinom. Za braću po krvi samo je važilo jedno: “Vjernost do krvi!”, a jedan za drugog, između ostalog, preuzimali su i krvne osvete.
Vjera u snagu krvi bila je dugo pouzdanost, ali u dobu side dobila je ponovo opasno značenje. Dodir sa tjelesnim sokom drugog potčinjen je novim ritualima i tabuima,a HIV-inficiranim, nosiocima “nečiste” krvi, prijeti s druge strane izbacivanju iz zajednice. Nauka vjeruje da sida nije ni đavolski posao niti Božija osveta, nego jednostavna strategija povećavanja virusa.
Kao i “čudo Napulja”: hemičari su već dugo uvjereni, da se u uzvišenim fiolama (apotekarske bočice), u kojima se navodno čuva krv Svetog Januariusa, ne nalazi ništa drugo osim želea od vode, željeznog klora, soli i kamenca. Smjesa, koja se pri malom treskanju pretvori u tečnost i takođe vrlo brzo ponovo očvrsne. Sastojci su bili poznati već i u 14. stoljeću. A nadbiskup napuljski još uvijek odbija bilo kakvu znanstvenu provjeru ili test.
Krv mora da ostane sveta!

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

SRBIJA

48 RSD

HRVATSKA

2,33 KN

3,58 KN

ŠVAJCARSKA

0,78 CHF

AUSTRIJA

1,08 €

NEMAČKA

0,49 €

1,19 €

BiH m:tel

1,4 KM

BiH HT Mostar (Eronet)

1,58 KM

BiH BH Telekom

2,42 KM

MAKEDONIJA

53,1 MKD

ŠVEDSKA

10 SEK

SLOVENIJA

1,16 €

Status Astrologa

Astrologija uživo

Astrologijom se jasnije sagledava pozicija u životu i životne okolnosti, što je neprocenljiva pomoć da se uspešnije funkcioniše.

Tarot online telefonom

Tarot otvaranje daje vrlo brz i jasan odgovor na konkretno postavljeno pitanje ili zamišljenu želju.

Natalne karte

Natalna karta je prikaz neba i rasporeda planeta i zvezda u trenutku našeg rođenja.

Numerologija

Vaš broj životnog puta je jedan od najuticajnijih numeroloških aspekata u okviru kompletne nauke o numerologiji.

Astro SMS

Nikada nije kasno da preuzmete stvar u svoje ruke i obratite se našem stručnom i profesionalnom astro timu za svoju ličnu astro prognozu!

ASTROLOZI - poziv do rešenja Vašeg problema

Igor Pavluković

Aleksandra Arizanović

Milana Kolarov

Marija Tarot

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

SRBIJA

48 RSD

HRVATSKA

2,33 KN

3,58 KN

ŠVAJCARSKA

0,78 CHF

AUSTRIJA

1,08 €

NEMAČKA

0,49 €

1,19 €

BiH m:tel

1,4 KM

BiH HT Mostar (Eronet)

1,58 KM

BiH BH Telekom

2,42 KM

MAKEDONIJA

53,1 MKD

ŠVEDSKA

10 SEK

SLOVENIJA

1,16 €